Kars na granici s Armenijom

Posljednji dan pravog putovanja potrošio sam na Kars. Odsjeo sam u hotelu s dvije zvjezdice što u Turskoj to znaci da imaš toplu vodu u vlastitoj kadi i još neke druge civilizacijske dosege koji meni u tom trenutku nisu bili toliko bitni.


Do atrakcije u ovom djelu turske mora se uzeti
taksi, nema turista, nema buseva


Od srednjevjekovnog grada ostale su samo crkve
i zidine


....... neke samo po pola!

Ovaj znak nas je obavijestio da je zabranjeno
penjanje na minaret radi vlastite sigurnosti!


Naravno da smo se mi popeli na minaret!

Nakon našeg izleta i ručka s kojim smo proslavili Adrianov rođendan meni je slijedio povratak doma. 24h do Istambula busom i zatim 30h vlaka do Slavonskog Broda...... rijetko tko se veselio onom našem prekrasnom kolodvoru kao ja tog jutra oko 4h
Putovanje je bilo uzbudljivo, napeto, naporno, ispunjavajuće, inspirativno, informativno, smirujuće,.......
A sada? Šta dalje? Pa ja, jedva čekam da ponovo stavim ruksak na leđa i put pod noge!

Dogubayazit......nikad čuli?!?!?

Odlazeći u Tursku nešto me gonilo sve dalje i dalje. Na početku sam imao osjećaj da gubim vrijeme u Srbiji i Bugarskoj, da što prije moram stići u Tursku. U Turskoj sam opet iz dana u dan išao iz grada u grad, pokušavao sam stići vidjeti što je više moguće u tih dva tjedna koliko sam imao.
Pred kraj putovanja sam došao do granice s Iranom. Od Dogubayazita do granice ima možda 20km i to je bilo mjesto na kojem sam osjećao da sam stigao do kraja, odavde dalje je bio povratak doma.


Ne ozbiljno?! Šta stvarno niste nikad čuli za
Dogubayazit?!!

Iznad grada se uzdižu planine u svim smjerovima. Krajolik odaje završetak Male Azije i početak Bliskog istoka. Iran i egzotika istoka me privlačila i najvjerojatnije bi sjeo na bus za Teheran da mi je raspored to dopuštao. Popeli smo se planinu iznad grada i na kratko se naša trojka raspala. Elena je skakutala po obližnjim ruševinama, Adrian je gledao na istok i planirao svoj put prema Indiji, a ja sam sjeo okrenut prema zapadu i uživao u pogledu i uspješno prijeđenim kilometrima, proživljenim avanturama i novim poznanstvima!

Pogled prema zapadu.....
lagano se krećem prema doma


Obnovljena palača Išan Paše iz 18 st.,
bilo je zanimljivo šetati se palačom i zamišljati kakav
je to bio osjećaj za Pašu kad se probudio uz ovakav pogled
i zatim se prošetao do svog harema na jutarnju inspekciju :)

Van (jezero), Van (grad) i kako je Ivan našao prijatelje!

Vožnja do nedavno obnovljenog
samostana na piktoresnom jezerskom otočiću

Jezero Van je okruženo brdima i planinama nastalim vulkanskom aktivnošću. Nisam geolog tak da vam ne mogu sa sigurnošću ovo tvrdit ali mislim da je to razlog lužnatosti ovog jezera, što ga čini izvrsnim za pranje rublja Ako niste znali naši stari su prosipali pepel uzvodno od mjesta na potoku u kojem su prali veš da ga učine lužnatim i time si olakšaju pranje.


Niste nikad probali oprati veš u lužnatom jezeru?
Kristalno bijelo!

Ovo sam isprobao jer sam imao višak vremena čekajući da se skupi par osoba s kojim bih mogao podijeliti cijenu jedne vožnje do Akdamara. Akdamar je manastir, ostavština armenijske kulture iz 10 st., koji se nalazi na otoku u jezeru Van na istoku Turske, u blizini istoimenog grada.


Akdamar

Dvoje ljudi koji su mi se pridružili na brodici su bili Elana i Adrian, djevojka s Novog Zelanda i momak iz Engleske. Brzo smo se skompali i odlučili svoje putovanje nastaviti kao trojka, rađe nego kao usamljeni putnici. I tako smo nas troje, do jučer potpuni stranici postali suputnici i bliski prijatelji na određeni rok..........


Kiwi-djevojka, Englez i Hrvat........Živjele slučajnosti!


Van-Mačka

Jedna od atrakcija Vana......u biti jedina za koju ja znam........su Van mačke. Osim što imaju oči ludih boja (narandžasto-plava, plavo-zelena i plavo-plava kobinacija) to su valjda jedine mačke na svijetu koje se vole kupati. U ovakvom broju ih se može vidjeti samo na Veterinarskom Faksu jer su navodno vrlo skupe i rijetke , tako da ih njihovi vlasnici ljubomorno čuvaju u kućama.

Podzemni gradovi i nesudjene glave!

Dan je pocao rano jer je u planu bio posjet lokalnom trgovcu kod kojeg sam se okusao u loncarenju. Ikad probali? Ako niste definitvno bi trebali..... covjek je bio impresiran i ponudio mi je mjesto naucnika na par dana ali nazalost morao sam odbiti ovu velikodusnu ponudu jer me put nosio dalje.

Nekih sat vremena od Gouorumea se nalaze tri podzemna grada. Sjacate se onih vulkanskih stijena? E pa negdje prije 4000 godina ljudi ovoga kraja su se dosjetili da iskopaju cijele gradove pod zemljom koji su mogli primiti do 6000 ljudi i biti si samodostatni nekoliko mjeseci. Narod se tamo skrivao u vrijeme rata. Znaci pokupili bi sve namjernice, stoku i konje i hop pod zemlju. Nije im bas bilo komfortabilno al ko te pita glavno da je glava na ramenima.Ovaj sistem je funkcionirao stoljecima, samo su se civilizacije mjenjale.




S ovakvim kamenovima bi zatvarali
prolaze, primjetite rupu u sredini "kotaca"? Ako dusman
dodje i pokusa odmaknuti kamen malo bi ga piknuli
pa bi on odustao....



Iskocio sam iz zemlje krenio u zemlju gdje su bogovi izgubili glave. Prekonocni bus me doveo do Kahte malog gradica u podnozju Planine Nemrut. Uglavnom kako sam kratak s vremenom nije mi odgovaralo da idem tamo preko agancije pa sam se vec nekako snasao za prevoz i smjestaj kad su odnekud iskocili troje spanjolaca koji su s iznajmljenim autom u sljedecih sat vremena isli do Urfe (mjesta u koje sam ionako planirao sutradan putovati). Pola sata razgovora o njihovim putovanjima u Indiju i odlucio sam se da ce dan ipak biti zanimljivi s njima.


Jedna od atrakcija Turske koja se
ne smije propustit......sljedeci put!


Ovo je najdalje do kud sam ja odosao, ovo selo
u podnozju je mjesto kriticne opluke, a glave se nalaze s
druge strane grebena

Upravo cekam nocni bus za Van, a nakon Vana je vec lagani povratak doma.....



Ibrahim je ubijao nevjernike, sto
se nije svidjelo perzijskom caru,
on ga odluci zaplaiti, ali Alah pretvori
vatru u vodu a ugljen u ribe.....
Jedna od legendi koje prate glavne zanimljivosti
Urfe

Ponovo pod zemlju

Ovi cudni oblici su nastali erozijom vulkanskog tla i u zivo izgedaju predivno! Danas sam potrosio jedno pet i po sati hodajuci i penjuci se u okolici Gouromea.


Rano jutro, prije nego Kapadokijsko sunce ne uprzi


Neke od ovih stanova u stijenam se
jos i danas koriste, ako nista drugo onda
kao vikendicu


Nastabine i crkve u stjenama su urezali
rani krscani u 2. i 3. stoljecu

Olimpos

Nitko mi nije rekao za ovu plazu........
Olimops je do sada bio najvece i najugodnije iznenadjenje za mene. Ovo je mjesto na koje cu se vratiti sigurno. Sljedeci put kad budem imao vremena i malo.....stvarno samo malo novaca provest ovdje par tjedana opustajuci se i uzivajuci.


Caj nakon voznje uz tursku obalu Mediteranskog
mora


Skoro svi hosteli su pravljeni u ovom stilu,
Treehouses (kuce na drvetu). I pazi sad 17 lira
vlastita soba s polupansionom (bufet je jedi koliko stignes :)


Vjecne vatre (Chimire). Kada metan koji izlazi
na povrsinu na ovom mjestu vec stoljecima dodje u
kontakt sa zrakom zapali se. U proslosti su pomorci
korisili ovu planinu za navigaciju.

Efes. Pamukale i Fethye

Stopala su me lagano svrbila vec drugi dan mog Istambula. Pomalo navrat na nos sam se zaletio do Otogara (Autobusni kolodvor na Turskom) u potrazi za prevozom do Efesa, najbolje ocuvanog rimskog grada u svijetu.
Mini bus me ostavio na mjestu koje je po mojoj procjeni bilo poprilicno blizu Otogara dok me jedan ljubazni mladic nije uputio na pravi put i u pozdravu napomenio da cu barem u tih pola sata hoda!!? uzivati u pogledu! Pa doboro jesam uzivao sam svih 45 min.
Zanimljiva stvar mi se dogodila od kad sam u tuskoj. Izgubio sam osjecaj da sam stranac. Dok sam se setao Bugarskom uvijek sam nekako pogledavao preko ramena. Bugarska jednostavno nije turisticka a bogme ni nesto topla zemlja. Ja sam imao odlicna iskustva jer sam upoznao neke jeko zanimljive ljude ali bez njih cijeli put kroz Bugarsku najvjerovatnije ne bih smatrao toliko zanimljivim.
U Turskoj je potpuno drugacija situacija, ljudi su topli i gosotoljubivi i uvijek, uvijek spremni pomoci! Nakon onih dvije godine zivota u Njemackoj sam mislio da su Hrvati olicenje ljubaznosti i otvorenosti ali sada znam da ljestvica ide jos vislje!

Efes je zanimljiv.. za nekoga tko si moze priustiti vodica ali za mene je to bili samo vrlo zgodno iskustvo. Usputna stanica. Steta. jer u onih par minuta u kojima sam se uspio prikrpit grupama koje su imale vodice i ogrebat se za par prica koje su vodici servirali svojim turistima cini se da ih je ovo mjesto prepuno.




U Pumakale sam stigao mini busom iz Selchuka. Sad sam vec imao osjecaj da sam vrlo blizu nacinu putovanja koji prekticira prosjecan turk. Brzali smo kroz krajolik koji se brzo mjenjao uz ne izbjeznu tursku muziku koja je savrseno pasala ovoj prilici. Dosli smo do padina planina. Brza promjena u jos manji mini bus U Denizilu i bio sam na putu za Pumakale selo u kojem sam prespavao pod otvorenim nebom za 5 Ytr (18 kn)




Pumakale se nalazi u podnozju prirodnog fenomena koji je stvorio vapnenac u vodi koja se sljevala s vrha brda stvarajuci traverine (male bazencice u kojima se zadrzava voda). Mogao bi ih nategnuto usporediti s nasim Plitvicama kada bih rekao da su to bijele Plitvice u malom?! Pogled koji se pruza preko bijelih bazencica na dolinu i dalje na planine na jugu je dovoljan razlog da si covjek sjedne na klupicu i napravi jedan nezaboravni sendvic od sira.
Nakon toga malo i umoci nogice u te bazene uz isti nezaboravni pogled i napravi par fotki pa onda put pod noge.
Te planine sam zatim sjedajuci u jedan od tih mini buseva presao u pisljivih 5 sati voznje te nekako zapeo u Fethye u kojoj vam pisem ove retke.

Lagano po Turskoj....Istambul

Dakle bili smo stali u İstambulu......
Ono cega cu se sjecati iz İstambula ce bıt prekrasne umjetnıne, izvanredne zgrade mjesane arhitekture i ljudi.......more ljudi!
Istambul je ogroman! U njemu zivi 14 mılıjona ljudi. kojı se guzvaju po preuskim ulicama kojıma se prometuje ponekad prema pravilima a ponekad, pogotovo ako je netko u zurbi, bez njıh....a u Istambolu se svıma nekud zuri.....
Postoji 16 000 taksija kojı razvoze ljude po evropskom i azıjskom djelu Istambula, evropski dio je podjeljen na dva djela zaljevom. Svi ti dıjelovı su onda povezani mostvima i brodovıma koji su i najjefinij i najugodniji nacin putovanja izmedju lokalnih luka. Nezaobilazni su naravno i mını-busevi! Oni su specifıcnost ovog grada. Nisam uspio saznati koliko ih prometuje ali ima ih na svakom koraku, brzı su, dınamicni, dolaze svakih par minuta i najverovatnije su najjeftininiji oblik putovanja na kopnu. Jedni problem je sto im se uvijek zurı....a znamo sta se radi u Istambulu kad se zuri.....vozı se kroz crveno!!! Ne, ozbiljno vozac je najnormalnije proletio s nekih 60....dobro, bila je noc i raskrsce je bilo pregledno, ma ludnica!
Svoje vrijeme u İstambulu sam proveo uglavnom u obilasku onih atrakcija koje su jednostavno ne zaobilazne za taj grad!

Topkapi Saraj. Nekada prestolnica Sultana Otomanskog carstva. Palaca u kojoj je obitavala cijela Sultanova obitelj.......ili ti njegov harem. Unutar zidina nekadsnje palace se nalazi muzej s neprocjenjivim kineskim porculanom vrlo popularnim kod Sulatana i ostalih dvorana, srebrnina iz cijelog svijeta, te zgodna izlozba tepiha i njihovog razvoja, rasta te pada u bogatsvu uresa sukladno rastu i padu Otomanskog carstva. Meni je bilo zanimljivo promatrati sare i urese koje su me neodoljivo podsjecali na onaj crveni tepih sto mi imamo u sobi, to je vljda turski utjecaj na hrvatsku koji je prezivio jos do danas, u mojoj sobi......
Aya Sofija je ostavila nevjerovatnan dojam. To je muzej od kada je Ataturk otac turske nacije(nesto kao Tito za jugoslaviju samo sto se njegovi kipovi ne miniraju) odlucio da se islamski ornameneti skinu i krscanske freske ponovo izvedu na svjetlo dana.
Iskreno receno Aja Sofija me impresionirala samo svojom velicinom. Jednostavno sam morao uzdahnuti kad sam usao i pogledom potrazio strop koji se uzdize tamo negdje visoko, visoko!
Plava Dzamija je nasuprot Aja sofije i jos uvijek se koristi kao dzamije sto znaci da je upad besplatan (olaksanje za moj dzeparac). Cinjenica da je to mjesto molitve i vjere za razliku od Aja Sofije se osjeti odmah na ulazu. tako da moram reci da me svojom ljepotom vise impresionirala Plava Dzamija.....bilo je nesto posebno u mekanom sagu i ljudima koji su dosli neki cak iz Turkemnistana (slucajno sam upoznao jednog Turkemenistanca u dzamiji) da se pomole povodom ramazana koji je poceo u utorak.

Aja Sofija

Plava Dzamija

Veliki bazar je upravo to velik!!! NIsam se zadrzavao previse u zatvorenim hodnicima jer tako i tako nisam nista kupovao, a prodavaci su bili revni.......sto u biti znaci da su bili dosadni. Cudno je to! Sve mi je to bilo simpaticno na pocetku kako ljudi skacu oko tebe ali sam primjetio da postoji nekakav ocaj koji se ponekad pretvara u gnjev ako oni procjene da su uzalud potrosili vrijme na tebe bez zarade.
Bazar zacina ili u prevodu s turkog egipatski bazar je mjesto gdje se do danasnjih dana prodaju svi mogci zacini iy cijeloga svijeta, odlicno mjesto za upijanje onog iskonskog staromodnog osjecaja koji sam u biti i dosao traziti u Istambulu i Turskoj.

Bazar zacina

Istambulski Arheoloski muzej je mjesto za koje sam nazalosost ostavio premalo vremena tako da mi je to crna fleka u inace vrlo uspjenim dva dana obilazaka Istambula. Odlican prikaz i na zanimljiv nacin prikazane kulrure koje su rasle i padale na prostoru male azije....
Cisterna Bsilica je bila zadnja ruina koju sam obisao. To je bilo na kraju jedno vrlo dugog dana pa sam si razmisljao da li da ulazi ili ne. Dolje me docekao lo iznanadjenje. Bio je to odlican kraj jeden uspjesne ture u valstitom aranzmanu.

Basilica Cistern


Tursko gostoprinstvo, caj i

tipicni turski kolaci

Bugarska zemlja manastira

Napustio sam bugarsku i ove retke vam, pisem iz istambula dok se u pozadini cuje turska muzika a povjetarac sa bospora dpnosi miris mora. To je bilo prvo sto mi je proletilo kroz glavu kada sam jutros otvorio prozor svog kushea u orijent expressa.....ponovo miris mora!
Drugi dan u Plovdivu sam proveo obilazeci lokolne zanimljivosti.
Asenovgrad je udaljen nekih pola sata od Plovdiva (Plovdiv je drugui najvecui grad u Bugarskoj) i u blizini se nalazi ostatak srednjevjekovne utvrde koja se uzdize iznad grada i pruza impozantni pogled na klanac koji je nekada davno nadgeldala. Od same utvrde nije ostalo puno ali se unutar zidina nalazi crkva koju je vlastorucno obnovio covjek usprkos svojoj invalidnosti, ispunjavajuci svoju pokoru.

Nakon toga je ostao manastir u Bachkovu koji je rusen i obnavaljan tokom povjesti i predstavlja drugi najvazniji manastir u Bugarskoj, pod zastitom UNESCO-a.
Za mene je posjet manastiru bilo posebno duhovno iskustvo, ulazeci kroz mala drvena, zeljezom ojacana vrata osjetio sam da ulazim u mjehuric nepromjenjene povjesti, potpuno izvan uzurbanog i isfrustriranog, pomalo depresivnog Bugarskog drustva.

U zadnjim satima prije mog polaska ponovo sam se nasao s Asanom i Marinom bugarima koje sam u pozano vecer prije na jazz festu te se s njima popeo na jedno od pet brda oko kojih je izgradjen Plovdiv. Brdo se u prevodu zove Brdo mladosti i ima malu zeljeznicku prugu s vlakom iskljucivo za djecu. Zakljucili smo da je steta sto danasnji mocnici vise ne rade takve stvari.
ZANIMLJIOSTI Bugarske-

-kada ljudi potvrdno odgovaraju na pitanje masu glavom lijevo desno, i obrnuto kada negiraju klimajuj glavom gore-dolje
-privatno poduzetnistvo se toliko razvilo u Bugarskoj da ljudi iznajmljuiju vagu (onu najobicniju kucnu) na ulici za 0,30 levija
-Plovdiv je kao Rim, San Francisko, Lisabon izgradjen oko brdasaca, tocnije oko 7 brdasaca. Danas ih ima samo pet jer su drugovi, vrlo prakticno, dignuli u zrak dva radi gradjevinskog materijala

-

Plovdiv s Brda Mladih

Sofija i Jazz Fetival u Plovdiv

Ovaj dan je bio jedan od najduzih u mom zivotu! Iskreno ne sjecam se kad je poceo!
Nalazim se u Hicheiker Hostelu u Plovdivu i jedva cekam da se srusim u krevet!
Krenimo redom, Napokon sam napustio Balkan i usao u Europsku uniju, kultoroloski sok sam jedva nekako preyivio, jer mi bjednici nismo navikli na ovake standarde cistoce, sigurnosti i opceg stanja u drustvu kao sto vec godinama vlada u ovoj evropi. Sad napokon znam kuda nas nasi cobani vode.......ok ok moyda sam malo ljubomoran ali ljudi moji ovo je smjesno!


Sofija kao Sofija nema nekih velikih iznenadjenja osim mozda prekrasne ktedrale Aleksandar Nevski. Dobila je ime po ruskom vojskovodji koji je pomogao u ostvarivanju bugarske neovisnosti, centar grada je lijep i bez veceg prometa tako da je bio uzitak setati se Sofijskim ulicama.


Upozano sam Elenu koja mi je pokazala par glavnih atrakcija u gradu i nagovorila da potpuno ne planirano skoknem do Plovdiva gdje njezini prijatelji sviraju na Jazz festivalu, sto se pokazalo kao fantasticna ideja!
Proveo sam zadnjih pet sati slusajuci prvoklasnu muziku u lokalnoj dvorani a zatim u nastavku Jam session u in klubu Gepi!




Ukratko, Rumunjska nije turisticka zemlja, to se osjeti na svakom koraku, latinice se skoro niti ne vidi, cak i natpisi na engleskom koji su ocito napisani radi turista na cirilici!
Uglavom dan ispunjen crkvama i dobrom muzikom.......sutra sam u potrazi za manstirima u planinama......

Nije sve na cirilici, nisam potpuno siguran ali mislim da
je ovoj Zagorki propao biznis, mozda je ipak
stvar u cirlici