Efes. Pamukale i Fethye

Stopala su me lagano svrbila vec drugi dan mog Istambula. Pomalo navrat na nos sam se zaletio do Otogara (Autobusni kolodvor na Turskom) u potrazi za prevozom do Efesa, najbolje ocuvanog rimskog grada u svijetu.
Mini bus me ostavio na mjestu koje je po mojoj procjeni bilo poprilicno blizu Otogara dok me jedan ljubazni mladic nije uputio na pravi put i u pozdravu napomenio da cu barem u tih pola sata hoda!!? uzivati u pogledu! Pa doboro jesam uzivao sam svih 45 min.
Zanimljiva stvar mi se dogodila od kad sam u tuskoj. Izgubio sam osjecaj da sam stranac. Dok sam se setao Bugarskom uvijek sam nekako pogledavao preko ramena. Bugarska jednostavno nije turisticka a bogme ni nesto topla zemlja. Ja sam imao odlicna iskustva jer sam upoznao neke jeko zanimljive ljude ali bez njih cijeli put kroz Bugarsku najvjerovatnije ne bih smatrao toliko zanimljivim.
U Turskoj je potpuno drugacija situacija, ljudi su topli i gosotoljubivi i uvijek, uvijek spremni pomoci! Nakon onih dvije godine zivota u Njemackoj sam mislio da su Hrvati olicenje ljubaznosti i otvorenosti ali sada znam da ljestvica ide jos vislje!

Efes je zanimljiv.. za nekoga tko si moze priustiti vodica ali za mene je to bili samo vrlo zgodno iskustvo. Usputna stanica. Steta. jer u onih par minuta u kojima sam se uspio prikrpit grupama koje su imale vodice i ogrebat se za par prica koje su vodici servirali svojim turistima cini se da ih je ovo mjesto prepuno.




U Pumakale sam stigao mini busom iz Selchuka. Sad sam vec imao osjecaj da sam vrlo blizu nacinu putovanja koji prekticira prosjecan turk. Brzali smo kroz krajolik koji se brzo mjenjao uz ne izbjeznu tursku muziku koja je savrseno pasala ovoj prilici. Dosli smo do padina planina. Brza promjena u jos manji mini bus U Denizilu i bio sam na putu za Pumakale selo u kojem sam prespavao pod otvorenim nebom za 5 Ytr (18 kn)




Pumakale se nalazi u podnozju prirodnog fenomena koji je stvorio vapnenac u vodi koja se sljevala s vrha brda stvarajuci traverine (male bazencice u kojima se zadrzava voda). Mogao bi ih nategnuto usporediti s nasim Plitvicama kada bih rekao da su to bijele Plitvice u malom?! Pogled koji se pruza preko bijelih bazencica na dolinu i dalje na planine na jugu je dovoljan razlog da si covjek sjedne na klupicu i napravi jedan nezaboravni sendvic od sira.
Nakon toga malo i umoci nogice u te bazene uz isti nezaboravni pogled i napravi par fotki pa onda put pod noge.
Te planine sam zatim sjedajuci u jedan od tih mini buseva presao u pisljivih 5 sati voznje te nekako zapeo u Fethye u kojoj vam pisem ove retke.