Puffing Billy, Philip Island, AU Open

Pa da krenemo redom! Stvari koje su u naslovu su omiljene destinacije koje svaki pošteni turist u Melbournu mora posjetiti! Osim navedenih izletišta u svakom Melburnskom vodiču naći ćete još i Great Ocean Road koju sam djelomično prošao Carom i njezinim prijateljima Lisom i Andrewom, a koju se nadam provesti još jednom do kraja, prije nego napustim Australiju. Drugu stvar koju će te naći je Ballarat- turistički grad sjeverno od Melbourna koji je uređen kao rudarski grad iz doba zlatne groznice (oko 1851 g.) koji planiram vidjeti sa svojom frendicom s faksa, Martinom, i njezinim sinovima blizancima........lista se naravno nastavlja, ali ja ću se kao obični smrtnik s ograničenim budžetom i vremenom na raspolaganju morati zadovaljiti samo s ovih sitnih par najpoznatijih stvari....:(


Puffing Billy!




14.01 Nakon sat i pol vožnje iz grada stigli smo u mali gradić Belgrave gdje je prva stanica pruge koja je prvi puta proradila u 1900 g. i služila kao poveznica s udaljenim naseljima. Zbog klizanja tla koje je u velikim dijelom zatrpalo staru prugu zatvorena je 1953 te zbog ne profitabilonosti nije ponovo otvrena sve do 1965 kada je restaurirana i otvorena- ovaj put kao turistička atrakcijasa svojim starim/novim vlakićem na paru!





Na povratku smo Cara i ja dobili ne svakidašnju
ponudu da se povezemo u pravoj
pravcatoj lokomotivi na paru!!! Fantazija!!!!

Otok Philip i Parada Pingvina!!!!

15.02.2007 Da ljudi!!! U Melbournu žive pingvini, vjerujte mi ja sam ih vidio svojim očima!


Za one s osštrim okom i bujnom maštom.......
Pingviiiin!!!

Jedini razlog što nemam dokaz njihove parade u obliku fotki je taj što se oni vraćaju iz cijelo dnevnog lova u svojim grupicama na obalu u pingvinske stanove u pješčanim dinama tek nakon zalaska sunca. Pošto bi ih eventualni blic fotoaparata toliko uplašio da bi oni povratili svoj ulov koji nose u želucu, te uginuli, svaka upotreba fotoaparata je potpuno zabranjena! Znam, znam da to nije pošteno prema nama turistima koji smo preletjeli pola svijeta samo da bi imali sliku pingvina među ostalim trofejima foto-safarija, ali nitko se ne želi suprotstavljati okrutnim i samovoljnim rendžerima ovog nacionalnog parka!


Ne, ona se ne naginje na ogradu!













Sam otok je bio prava uživancija za pogledati,sa svojim spektakularnim liticama i kamenim i pješčanim obalama koje su okrenute prema jednom od najnemirnijh mora na zemaljskoj kugli Bass Strait!






Australian Open!


28.01.2007 je bio zadnji dan Australain Opena, igrali su Federer i Gonzalez kao što se svi dobro sjećamo, pobjedio je, opet, Federer iako je nase srce i nas novac bilo bliže Čileancu.....






Kako ono ide: Kud svi tu i mali Mujo, pa sam se i ja zaputio u centar, a kad tamo veselja i zabave za sve staro i maldo..........na 35 stupnjeva celzijusa.
Atmosfera je bila polu zagrijana, s Čilenacima ofarbanim u crveno, plavo i bijelo, navijačkim parolama na svakih par metara tipa: či-či-či----le-le-le-----ČIIIIILEEEEEE!!!!! Te s druge strane potpuno nezainteresirani, tihi i samozatajni Švicarci koji su se ili izgubili negdje u masi ili im se bus pokvario na putu do arene. Nigdje ih nije bilo za vidjeti! Spretno oko i brzi okidač je ipak uspio uloviti jednu usamljenu navijačicu.








Ja sam se poslije zagrijavanja Federera zaputio na glavni trg u Melbournu.Na Trgu Federacije bio je postavljen veliki ekran, gdje sam pratio nesretnu sudbinu Gonzalesa, i gledao kako moj teško zaređeni novac odnosi kocka.......
Nakon toga bilo je vrijeme da se podje doma jer sam sutradan kretao na put za Uluru, ali o tome u mom sljedećem blogu!



---------------------------------------------------------
A sada nesto stvarno ludo!!! Četiri pingvina kojima
ne smetaju blicevi!!! :D



deja... ana... vjeran... katarina... sunèa... i dragana!

Rostilj = BBQ, barbecue ili barbie

Omiljena forma druženja ljudskih bia je druženje uz bilo kakav oblik kakvog zalogajčića . Ljudi vole sami citati knjigu, gledati televiziju, baviti se sportom, neki čak i piti, ali nitko, nitko ne voli jesti sam.
U Australiji svaka svečanost, svaki društveni događaj, čak i ako se samo radi o večeri ili ručku za užu obitelj mora doći u formi roštilja! Od kada sam sletio, sam sudjelovao i uživao u više roštilja nego u svim roštiljima zbrojenim do tada. Ovdje su roštilji tako česti i popularni da se osim u svakom dvorištu i balkonu može naći i svakom parku i to potpuno funkcionalan, na plin, koji je uz to i najčešće besplatan (na nekim mjestima se treba ubaciti pokoja kovanica), gradski odbor naime plaća plin i održavanje.


Roštilj kod Jan i Patrick na Australski dan, 26.01

Sve što na vama ostaje za organiziranje uspješnog BBQ je:
1. komad hrane koji se može ali i ne mora inače termalno obrađivati (jedino što ja, do sada, nisam pekao na roštilju je mrkva) kao npr. -tikvice, bundeve, krumpiri, potato (slatki krumpir), luk, paprike, jaja, patlidžan ili meso
2.ljudi, što veći broj ljudi i
3. bilo kakav oblik tekućine!*

*Zadnji sastojak u formuli bi trebao biti po mogućnosti VB (Victorian Bitter) omiljeno pivo Australaca, barem onih 4 mil. koji žive u Viktoriji (vrlo slično našem Karlovačkom).


Ovo je rostilj kod Matta i njegove sestre u Bronswicku ,
moj prvi susret s australskim običajem rostiljanja.
Trosjedi koje vidite na slici su kasnije poslužili za
spavanje pod zvjezdama. Vrlo praktično kada temp. u kući prelazi 28*C


Ovo je kulturniji oblik roštilja.
Lisa i njezin partner Andrew su pripremili rostilj
povodom useljenja u novi stan. Hamburger na tanjuru
i coca-cola u kristalnoj čaši, kao sto vidite i dalje roštilj
samo zapakiran u lijepi ukrasni papir! Mljac!

Melborne! Marvellous Melbourne!

Od svih gradova u Australiji (svih......tri) na svu srecu dosao sam u Melbourne! Zbog svog juznog polozaja to je jedan od najhladnijih gradova u Australiji.

Kratka povijest kaze da je 1835 g. John Batman otkupio 240 000 hektara od Aboridzina za nekoliko alata, brasno i nesto odjece. Grad koji je osnovan na toj zemlji je do 1840 g. vec brojao 10 000 stanovnika i ubrzo je postao jedan od glavnih takmaca Syneyu. Ostatci ovog rivalstva jos se uvijek osjete u salama koje izmjenjuju stanovnici ovih gradova.
Usputna zanimljivost: Canbera je izgradjena i izabrana za glavni grad samo zato sto se Melburnovci i Sidnijevci nisu mogli dogovoriti gdje treba biti sjediste nove federacije (1903). Glavni grad Australije se nalazi na pola puta izmedju Sydneya i Melobourna.

Yarra River

Danas je to drugi po veličini grad s 3,417,200 stanovnika, smjesten u jednom od najljepših zaljeva u australiji: Port Phillip Bay. Grad se slijeva od sjevernog vrha na istočnu i zapadnu stranu zaljeva. Sam zaljev je prekrasan s uvijek impresivnim zalascima sunca.....najvjerojatnije i izlascima.

Ako nadjete Mentone znat cete otprilike odakle vam se javljam
Grad je poznat kao kulturno srediste Australije, pored kazalista i muzeja ovdje se moze i pogledati International Comedy Festival u svibnju!
On udomljuje Australian Open, Grand Prix Formulu 1, da ne spominjem da AFL
(ragbi s australskim pravilima) potice iz Melbourna.
Da se lakse asimiliram u novoj sredini odlucio sam se zainteresirati za lokalne
klubove i nagovor frenda iz Geelonga odlucio za Geelong Catse.
Uskoro počinje sezona, tako da drzite fige....ako neki od mojih kladionicarskih prijatelja trebaju kakve tipove, pokusat cu bit objektivan i ne dijelit savjete srcem.......
Koga zanima : http://gfc.com.au/

Obilazak Melbourna ja trajao nekoliko dana, covjek stvarno ne moze po ovim vrućinama previse vremena provodit na suncu, u bit po ovakvom vremenu čovjek ne treba ni u cemu pretjerivati!

Detalji Melbourna:

Nedavno su gradski oci pokusali zamjeniti ove satove
s digitalnim, ali su morali odustati zbog Australske
ljubavi za Tradicijom, usput ovo je detalj s najpoznatije
stanice u Melbournu- Flinders Station

"Ya OK mate?"


Zbog iste ljubavi neke zgrade u Melbournu su
gradjene tako da izgledaju staro

"Hm.....jos samo malo u desno!"

Rijeka Yarra se ulijeva u Port Phillip bay,
omiljeno kupaliste i odlicno mjesto za ohladiti noge
nakon napornog lunjanja

Healsville Sanctuary

Australija je ogromna zemlja!! Upravo sam se vratio s putovanja koje je trajalo dva tjedna. Moji suputnici (Cara i Rhiannon- citaj: Rijenon) i ja smo putovali tri dana i presli preko 2300 km da bi dosli do Uluru ili Ayers Rock kako su ga službeno zvali prije nego je tom monolitu usred pustinje vraćen prvotni aboridzinski naziv.
Ali krenimo redom!
Drugi dan nakon mog slijetanja, 02.01.07 , Cara me upoznala sa svojim prijateljem Daveom (Melbourne) i njegovim prijateljima Nikole i njezinim bezimenim bratom :((( ( iz Njemačke).

Cara&ja, dečko kojem se ne sjećam imena,
njegova sestra Nikole i Dave u Healesvilleu

Nase društvance je zatim sijelo u auto i zaputilo se prema Healesville Sanctuaray, koje se nalazi nekih sat i po sjeverno od Melbourna. To je institucija koji pruža utočiste životinjama i priliku masi Japanskih i jednom Hrvaskom turistu da izbliza upoznaju egzotiku australske flore i faune.
Klokani, dingo, koale, emu, australski kljunas (za ljubitelje BBC-a, National Geografic-a i ostalih: ova zivotinjica je puno manja nego bi ju covjek zamisljao, dugacka je mozda tek kao moj kaziprest) , lyer bird (ptica lazljivica: jer je to jedina ptica koja oponasa pjev drugih ptica), crni labudi, goane, razne zmije i gusteri, i prezentacija Ptica Grabljivica su glavne atrakcije ovog zooloskog vrta.

Crni Labud, navodno postoji samo u Australiji

Ovo je lijepi primjerak, par tijedana kasnije
mi je njegov rodjak snjofao rucak na Istocnoj
Obali

Prezentacija Ptica Grabljiivca ili kako bi to Jim
Morison rakao: Birds of Pray

Sismisi, koji navodno prenose sve moguce
bolestine ovoga svijeta....hm barem onog leteceg

I naravno Australski kljunas koji je sisavac iako
ne donosi zive mlade nego lijeze jaja.....
monotreme je naziv na engleskom