Središnja Australija 2.dio

4. dan Uluru ili Ayerova Stijena

Dakle skratit ću priču jer ću inače ovaj blog završavat u Hrvatskoj. Naše aktivnosti su se u sljedećih 2 dana vrtile oko Uluru i Kata Tjuta (ili Olgas) . Stjenovite formacije koje su formirane prije par miliona godina i nisu se mijenjale u zadnjih 10 000 god. od kada su prvi puta viđene ljudskim očima.
Mi smo svoj kamp postavili u Yulari, turističkom mjestu sagrađenom kao prihvatilište za posjetitelje nacionalnog parka.
Plan naših aktivnosti nije bio određen jer se još nitko od nas nije odlučio oko pitanja penjanja ili ne penjanja.

Usputna zanimljivost: Svijest o Aboridžinskoj kulturi i nasljeđu, te korištenje njihovih imena u Australiji je stvar novije povijesti. Sadašnje dualno nazivlje je se koristi tek od 2003 i to: Uluru/Ayers rock i Kata Tjuta/The Olgas. Sama činjenica da se lokalni Aboridžini protive penjanju na Stijenu nije bila ni poznata do prije nekih 10ak godina.

Naime postoji cijela debata oko prava starosjedilaca na zabranu penjanja na Stijenu, ona je najsvetije mjesto za lokalne Anangu Aboridžine i oni se apsolutno protive bilo kakvom ljudskom aktivnosti u blizini Uluru.
Ja sam svoje moralne dileme ostavio za zadnji dan, a tog jutra su svi argumenti protiv penjanja jednostavno ishlapili u podnožju Stijene. Samo jedan pogled prema gore je bio dovoljan da se odlučim vidjeti sve što ovo mjesto ima za ponuditi.


Pogled u podnožju Uluru



Sam uspon i spuštanje je trajalo nekih sat i pol i mi smo bili zadnji koji su se tog jutra spustili (rendžeri ne puštaju nikoga poslije 9 u jutro da se penje).
Nakon toga smo posjetili Kulturni Centar, skoknuli do kampa na ručak i poslijepodne odradili rutu oko Uluru. Mora da je uspon na Uluru, 42 stupnja celzijusa i tri dana putovanja ostavio traga na nama jer nam je za hod oko baze Uluru trebalo ko 6 sati iako je predviđeno vrijeme negdje oko tri sata.





Pogled koji puca s vrha je nezaboravan



Detalji s hoda oko Stijene



Te večeri smo našli osvježenje u bazenu odmarališta do našeg kampa, gdje su odsjedali dvije djevojke iz Pertha koje smo upoznali na Uluru. Mjesečina, bazen i buritosi u sred pustinje......


Grace, Rhiannon, Cara i Nick

5. dan Kata Tjuta


Olge u podne........................................................


......................................i Olge na zalasku sunca

Kata Tjuta ili u prijevodu "mnogo glava" -The Olgas je još jedna zanimljiva atrakcija pustinje. Nastala je u isto vrijeme kada i Uluru ali od potpuno različitog sedimenta. Formacije stijena koje su mnogima zanimljivije od Uluru.
Glavna aktivnost na Olgama je Hod Vjetra. Ruta od nekih 7km na koju smo krenuli, jedno dva sata, prekasno, tako da nas je uhvatila sparina i sunce (Reco bi to nazvao šaban) koje je upržilo već u 10 u jutro.
Činjenica da nam je jedini izlaz iz te situacije bio auto koji je u podne na tom suncu topio sve u svojoj unutrašnjosti nije dobro utjecala na moju psihu. Taj dan sam možda prvi puta osjetio granicu svoje fizičke i psihičke izdržljivosti.



6. dan King's Canyon


Daniel ludi biciklist

U Yulari se pored našeg šatora utaborio jedan od zanimljivijih njemaca koje sam upoznao u sovm životu. Daniel je doletio u Australiju u Prosincu prošle godine i nakon par dana provedenih u Sydneyu krenio na svoju turneju po Australiji s biciklom!!! Mi smo ga upoznali par dana prije nego je letio nazad u Njemačku te ga povezli do King's Canyona.


Početak još jedne marš-rute


Vjerovali ili ne na ovoj slici su sve njemački govornici! Pet Njemaca i gornjem redu, dva Švicarca i moja malenkost u donjem.......ona u kutu zna tek nešt natucat






Zalazak sunca promatran s vrha jednog pustinjskog WC-a


Srećom skoro svi kampovi su bili opremljeni s osvježenjem